Lektire za osnovnu skolu

Dobrodošli na moj blog

03.03.2010.

__________________________

A.de Saint Exupery - Mali Princ Pisac: Antonie de Saint Exupéry (1910 – 1944) francuski pisac, napisao je neveliko ali značajno djelo – Mali Princ. Napisao je i romane Pošta za jug, Noćni let, Zemlja ljudi, Ratni pilot, Tvrđava. Osim što je bio pisac, Antonie de Saint Exupéry je bio vojni pilot i sudjelovao je u II svjetskom ratu u kojem je i poginuo. Sadržaj: Mali Princ je živio na svojem malom planetu pod imenom B-612. On je bio jako usamljen na planeti, sa crvenom ružom. Crvena ruža je za njega bila sve. Ona mu je bila jedino društvo. Vodio je brigu o njoj. Princ jednoga dana odluči otputovati. Prolazio je kraj mnogih, također malih, planeta na kojemu su živjeli raznoliki ljudi. Svi oni su bili veoma čudni, zauzeti svojim poslom i nisu imali vremena ni za što drugo. Na kraju je stigao na Zemlju, u Afriku. Hodao je pustinjom i naišao na osamljenog čovjeka - pisca. Pisac je imao kvar na motoru aviona. Mali Princ i pisac su se upoznavali. Mali Princ mu je pričao o svojoj planeti i crvenoj ruži. Pričao je o tome kako je susreo veoma čudne ljude. Mali Princ je spoznao da su rad, prijateljstvo i ljubav vrijednosti bez kojih čovjek ne može živjeti. Princ je shvatio da je povrijedio crvenu ružu i odlučio se vratiti na svoju planetu. Pisac ga je tražio da ne odlazi, no Mali Princ je čvrsto odlučio i vratio se na svoju planetu. Fabula Uvod Upoznajemo se s dječakom koji nam govori o svom neuspjehu sa slikarstvom. Odrasli mu savjetuju da se okane slikarstva te da se radije posveti nečem drugom. Zaplet Dječak je naučio upravljati avionom te je letio po cijelom svijetu. Jednog dana je doživio kvar u pustinji Sahari. Bio je tisuću milja daleko od naseljenih krajeva, a imao je vode za nepunih osam dana. Vrhunac Dječaka budi neobičan glasić koji od njega traži da mu nacrta ovcu. Dječak dobro protrlja oči i uvjeri se da ne sanja. Upoznao je Malog princa koji mu priča o svojim pustolovinama. Rasplet Dječak I princ pričaju , a princa pogodi munja i on se nečujno sruši(princa ugrize zmija i. on umre). Dječak svoj doživjljaj priča ostalima. Pisac je pisao ovo djelo u prvom licu. Ovdje prevladavaju osjećaji. Svi oni čudni stanovnici malih planeta su osobe modernog čovjeka. Princa kod tih likova zapanjuje besmislenost, besciljnost i beskorisnost njihova rada, silna uobraženost i samoživost, te potpuno odsustvo ljubavi i razumijevanja prema poslovima što ih obavljaju. Tamo vlada duhovna pustinja. Pisac nam u ovoj pripovijetki dočarava stvaran svijet i želi da ljudi budu što sličniji Malom Princu. LICA: Mali Princ je glavni lik u ovoj pripovjetci. On je osamljen. Ima osjećaja i ljubavi prema svakome. Bez svoje crvene ruže ne bi mogao živjeti. Zaljeva ju svaki dan i s njom razgovara. Njoj povjeruje svoje probleme. Nikada ju ne bi mogao ostaviti da se sama bori za život sa četiri trna. Mjesto radnje: Radnja se odvija u svemiru na malim planetama i na Zemlji u Africi, pustinji Sahari. Tema Prinčeve zgode i nezgode na njegovom velikom putovanju. Stil Ovo je dječji roman. Prilagođen za djecu i pomalo smješan prikaz prinčevog života. Dojam: Ova pripovijetka me potiče na razmišljanje o ljudima i o samom sebi, o ponašanju prema drugima. Pripovijetka me se jako dojmila jer opisuje ljude, kakvi zbilja jesu. Nadam se da su druge knjige slične ovoj. ---------------------------------------------------------------- E.Hemingway - Starac i more E.Hemingway - Starac i more 1.BILJEŠKA O PISCU Ernest Hemingway je poznati američki pripovjedač ovog stoljeća. Živio je od 1898. do 1961. godine. Završio je srednju školu i postao novinskim dopisnikom u Europi. Kao dobrovoljac sudjelovao je u I. svj. ratu. Pisao je mnoge novele i romane, a posebno se istakao romanom o I. svj. ratu “Zbogom oružje”, romanom o španjolskome građanskom ratu “Za kim zvono zvoni” i kratkim romanom “Starac i more”. Za posljednji roman dobio je Nobelovu nagradu za književnost. Njegova druga poznatija djela su romani “I sunce se ponovo rađa”, “Imati i nemati”, “Smrt popodne”, “Preko rijeke i u šumu” itd. 2.TEMA ove pripovjetke je život ribara Santiaga i njegova pustolovina na moru. 3.IDEJA : Možemo reći da je kroz borbu starca s ribom, koja predstavlja silu prirode, zapravo prenesena ideja o čovjekovoj mudrosti koja može nadvladati i najjačeg neprijatelja. 4.KRATAK SADRŽAJ UVOD I POČETAK: U prvom dijelu upoznajemo starca Santiaga, njegove prijatelje, a također i malog dječaka kojeg Santiago osobito voli. Upoznajemo način starčevog života, njegove probleme i u tom dijelu najviše saznajemo o sociološkim i psihološkim osobinama glavnog lika. Otkrivamo i druge pojedinosti vezane uz odnose među ljudima, tj. starca i ostalih mještana. ZAPLET: U zapletu se počinje razvijati radnja i atmosfera postaje sve napetija. Starac i dječak se pripremaju za isplovljavanje. Namjeravaju i nadaju se nešto uhvatiti. Starac dugo, dugo plovi dok napokon ne naiđe na ribu, mnogo veću nego što je i pomislio. Već na početku je svjestan da će imati puno muke i posla da je savlada. VRHUNAC: Starac, čamac i riba danima plove prostranstvom oceana no ni starac ni riba se ne predaju. U dugotrajnoj borbi s ribom, Santiago zadobije teške rane. No, on se ne predaje i ne gubi nadu, jer se osjeća dovoljno jak i mudar da pobijedi. Nakon što savlada ribu, vraća se polako ploveći ka obali i razmišljajući kako borba nije završila i kako će ga sada početi napadati more. I doista, tek tada počinje prava borba za opstanak : borba za ribu, ali i za vlastiti život. Starac se bori svom svojom snagom protiv riba koje ih napadaju, otkidaju komade s njegovog ulova i na kraju se vraća kući dotučen, a na neki način i poražen. RASPLET: Suprotno njegovom osjećaju velikog gubitka, po povratku svi ga poštuju i hvale. No, to Santiagu nije dovoljno, njegova pobjeda nije potpuna, on se ipak osjeća poraženim. 5.PSIHOLOŠKA KARAKTERIZACIJA STARCA SANTIAGA Starca možemo opisati kao hrabrog i ustrajnog čovjeka koji se bori za sebe, za svoj opstanak, žestoko se boreći protiv svog neprijatelja, ali istovremeno ga poštujući kao protivnika. Riba je za njega neprijatelj, ali ipak joj se divi, zadivljen je njenom jačinom i veličinom, uzbuđen je i doživljava to kao izazov prirode. Ima veliku vjeru u sebe i hrabro ide u borbu s jačim. Starac je primjer čovjekove snage, vjere, upornosti i samopouzdanja. “>>Bori se<<, reče on. >>Borit ću se dok ne umrem.<< Ali, sada u noći bez tračka svjetlosti, u prisustvu vjetra i ravnomjernog kloparanja jedra učini mu se da je već možda i mrtav. On sklopi ruke i osjeti svoje dlanove. Nisu pripadali lešu, mogao je da osjeti bol života kad bi ih samo otvorio i stisnuo. On nasloni leđa na dasku, siguran da nije mrtav. Leđa su mu to potvrdila.”, citat, str. 89. “Ribu nisi ubio samo zbog toga da bi uživao i da bi je prodao na pijaci, pomisli on. Ubio si je iz ponosa i zbog toga što si ribar. Volio si je živu, a voliš je i mrtvu. Ako je voliš, nije li grijeh ubiti je. Ili je onda još veći?”, citat, str.82 “Već se čitav sat smrkavalo starcu pred očima, a znoj mu je pekao oči i opekotinu iznad očiju na čelu. Nije se plašio svjetlaca koji su mu igrali pred očima. To je bilo razumljivo zbog napornog izvlačenja konopca. Ali dvaput je osjetio vrtoglavicu i nesvjesticu – a to ga je zabrinjavalo.”,citat, str.69 SOCIOLOŠKA KARAKTERIZACIJA STARCA SANTIAGA Santiago potječe iz siromašne obitelji i sam je siromašan što vidimo iz njegovog izgleda i unutrašnjosti njegove kuće. “Starac je bio tanak i suv, s dubokim brazdama na potiljku. Na jagodicama je imao zagasite mrlje kožnog tumora koji izaziva odsjaj sunca sa površine tropskog mora. Mrlje su mu pokrivale dobar dio lica a na rukama su mu se otkrivali duboko urezani ožiljci od neprekidnog izvlačenja konopaca sa teškim ribama. Ali, nijedan od onih ožiljaka ne bješe svjež. Oni su bili isto toliko stari kao i erozije u kakvoj pustinji bez riba. Na njemu je sve, osim očiju, izgledalo staro, a oči su mu bile boje mora i sijale vedro i nepobjedivo.”, citat, str. 13 “Koliba je bila sagrađena od žilave kore pupoljka kralevskih palmi, zvane >>guano<<, i u njoj se nalazio krevet, sto, stolice kao i ognjište na zemljanom podu gdje se moglo kuvati na drvenom uglju. Na mrkom zidu od presovanog, isprepletenog lišća žilavog guana visila je slika svetog Isusovog srca u boji kao i slika Gospe od Kobre.”, citat, str. 18 No, znao je kako opstati i to ga je održalo na životu. Starac je duhovno bogat, u snovima doživljava lavove kao simbol snage i hrabrosti. Voli i poštuje druge ljude, posebno mu je drag dječak Manolin, a može se reći da su i drugi ljudi njega voljeli. Jako je vezan za dječaka Manolina, želi ga poučavati ribarenju i drugim životnim stvarima, želi mu uvijek biti prijatelj. “Dječaku je bilo žao kad bi vidio starca kako se svakog dana vraća svojim malim čamcem praznih ruku. I on je silazio svakodnevno da mu pomogne da iznese užad namotanu u klupčad i kuke za ribe ili harpune, kao i jedro omotano oko jarbola. Jedro bijaše zakrpljeno džakovima od brašna, i savijeno u balu, pa je izgledalo kao zastava poslije beskrajnih poraza.”, citat, str. 13 “Dječak vidje da starac diše i onda ugleda starčeve ruke i poče plakati. Otišao je sasvim tiho da mu donese malo kafe, i plakao je silazeći.”, citat, str.94 6.NAJZANIMLJIVIJE U ROMANU U ovome romanu najzanimljiviji je središnji dio koji opisuje borbu između starca i ribe. Taj dio nosi simboliku čitave pripovjetke, jer nam predočava težinu i bespoštednost borbe čovjeka za opstanak. Zato u tom dijelu dolazi do izražaja starčeve osobine kao što su : 1.Hrabrost “Starac je vidio mnogo velikih riba. Imao je prilike da vidi mnoge teške i preko pet stotina kilograma i ulovio je dvije takve grdosije u toku cijelog svog života. Ali, nikada sasvim sam. Sada, sam i daleko od kopna privezan je za najveću ribu koju je ikada vidio, veću od svih koju je ikada čuo, a lijeva ruka mu je bila još uvijek zgrčena kao kandže u orla.”, citat, str. 52 2.Poštovanje prema protivniku “>>Ipak ću je ubiti<<, reče on. >>U svoj njenoj veličini i slavi.<< Mada to nije pošteno, mislio je, ali pokazaću joj šta sve jedan čovjek može učiniti i izdržati.”, citat, str. 54 3.Suosjećanje zbog ubijanja “>>Riba je takođe moj prijatelj<<, reče glasno. >>Takvu ribu nisam nikada vidio niti čuo o njoj. Ali, moram je ubiti. Drago mi je što nas niko ne prisiljava da ubijamo zvijezde.”, citat, str.60 “Tada mu bi žao velike ribe koja nema šta da jede, no odlučnost da je ubije, ni za časak ne popusti usprkos tome što ju je žalio. Koliko će ona ljudi nahraniti. Pa, ipak, jesu li svi oni dostojni da je pojedu. Ne, svakako da nisu. Nema nijednog dostojnog da je pojede, kada čovjek pomisli na njen podvig i na njeno dostojanstvo.”, citat, str.61 “Ubit ćeš me, ribo, pomislio je starac. Ali imaš i prava na to Nikad nisam vidio veće, ljepše, mirnije i plemenitije stvorenje od tebe, brate. Dođi i ubij me. Svejedno mi je ko će koga ubiti.”, citat, str. 73 4.Izdržljivost, ustrojnost “Već se čitav sat smrkavalo starcu pred očima, a znoj mu je pekao oči i opekotinu iznad očiju na čelu. Nije se plašio svjetlaca koji su mu igrali pred očima. To je bilo razumljivo zbog napornog izvlačenja konopca. Ali dvaput je osjetio vrtoglavicu i nesvjesticu – a to ga je zabrinjavalo.”,citat, str.69 5.Pobožnost “>>Nisam pobožan<<, reče on. Ali, izgovorit ću deset >>Očenaša<< i >>Bogorodice djevo<< samo da uhvatim ribu, a ako bude moja, otići ću na poklonjenje Kobreanskoj djevici.”, citat, str.53 7.METAFORIČNOST Metaforičnost ove pripovjetke sadržana je u osnovnoj ideji. Ribe i more su s jedne strane i simboli su snage, a s druge strane je samac ribar sa svojom vjerom, ustrojnošću i mudrošću. Santiago ulazi u borbu iznad svojih mogućnosti bez izgleda da pobijedi ribu koju još nikada do tada nije vidio. No, tu je bila presudna njegova odvažnost i vjera u sebe i Boga da to može uspjeti. Njegova ustrajnost održala ga je i na životu. Simboličnost je u prikazu borbe čovjeka i prirode. Riba je bila fizički jaka, ali čovjek je imao svu duhovnu snagu i mudrost. No, izgleda da u borbi s prirodom, čovjek nikad nije potpuni pobjednik, on na neki način i dobiva i gubi. 8.MIŠLJENJE (DOJAM O DJELU) Ova pripovjetka E. Hemingway–a je uzbudljivo djelo o teškom životu ribara, o pobjedama i porazima s kojima se čovjek susreće u životu. Također je uvjerljivo prenesena radnja, simbolika i detalji koji doprinose upečatljivosti priče. Okosnica je čovjekova hrabrost i ustrojnost i zato ovu priču treba svakako pročitati i pamtiti. “>>Ali čovjek nije stvoren za poraze<<, reče on. >>Čovjek može biti uništen, ali ne i pobijeđen.<<”, citat,str. 80 ___________________________________________________________________________ JONATHAN SWIFT: GULLIVEROVA PUTOVANJA Bilješke o piscu: Jonathan Swift, jedan od najvećih i najpoznatijih satičara svijeta, rodio se godine 1667. u Dublinu, glavnom gradu Irske, od siromašnih engleskih roditelja. Kada je napisao satiru “A tale of a Tub” (Priča o buretu), koja je govorila protiv svećenstva, nigdje ga nisu htjeli primiti za biskupa. Bio je vrlo omiljen u engleskom društvu i svatko tko je bio pismen čitao je njegova djela. Umro je 1745. god. Vrsta djela: Putopisni pustolovni roman Mjesto radnje: Liliput i Blefuscu Vrijeme radnje: Krajem XVII. st. (1669. – 1700. god.) Tema: Odnos čovjeka i patuljka Osnovna misao: Dobro se uvijek ne vraća dobrim Opisi: Nasukavanje u Lilliput – dne 5. studenog, kad u onim krajevima počinje ljeto, u gustoj magli opazi kormilar hrid na pedeset sežanja od broda; ali je vjetar bio tako jak da nas je natjerao ravno na nju, i brod nam se razbije. Nas šestorica spustimo čamac i uspijemo nekako da se otisnemo od broda i od hridine. Krajolik kod starog hrama – Kraj oko mene učinio mi se samim vrtom, a ograđene njive, ponajviše po četrdeset četvornih stopa, nalikuju na same cvjetne lijehe. Te su njive izmiješane sa šumama od pol stanga, a najviše je drveće, koliko sam mogao rasuditi, visoko sedam stopa. jedna njihova igra – Ima još jedna zabava, koja se prikazuje jedino pred carem i caricom i ministrom predsjednikom, u osobitim zgodama. Car polaže na stol tri tanka svilena konca, duga šest palaca; jedan je modar, drugi crven, treći zelen. Ti se konci određuju za nagrade onima koje car izvoli odlikovati osobitim znakom svoje milost. Ceremonija se izvršava u svečanoj dvorani njegova veličanstva, gdje se kandidati moraju podvrći ispitu o svojoj vještini, koja je posve drugačija nego pređašnja, i takva da ni izdaleka sličnu nisam vidio ni u kojoj drugoj zemlji u novom ili starom svijetu. grad Mildendo – Tavanski prozori i kućna sljemena bijahu tako načičkani gledaocima te sam mislio da još nikad nisam vidio napučenije mjesto. Grad je prava četvorina, jer svaka je strana zida duga pet stotina stopa. Dvije velike ceste što unakrst presijacaju grad i dijele ga na četiri četvrtine, široke su pet stopa. Uličice i prolazi, u koje nisam mogao ulaziti, nego sam ih samo razgledao kako sam prolazio, široki su dvanaest do osamnaest palaca. U gradu se može smjestiti pet stotina tisuća duša; kuće imaju od tri do pet katova; tržišta i dućani obilno su opskrbljeni. careva palača – Vanjsko je dvorište četvorina od četrdeset stopa te obuhvaća dva druga dvorišta: u unutarnjem su dvorištu kraljevske odaje, koje sam jako želio da vidim, ali sam razabrao da je to vanredno teško; jer velike kapije iz jedne četvorine u drugu samo su osamnaest palaca visoke i sedam palaca šitroke. No zgrade u vanjskom dvorištu u najmanju su ruku pet stopa visoke, pa ih ne bih mogao prekoračiti a da ih silno ne oštetim, premda su zidovi čvrsto građeni od klesana kamena četiri palaca debeli. Analiza glavnog lika: Gulliver Gulliver dolazi iz jedne obitelji koja se nastanila u Londonu. Bio je treći od pet sinova. Sa četrnaest godina išao je Cambridge, u Emanuel College. Izučavao je navigaciju, matematiku i druge znanosti koje su mu poslije trebale. Sreća ga je služila i u najgorim slučajeviman kao kada se spašavao nakon što je brod lupio o hridinu i razbio se, a on je rekao: Citat: “Što se zbilo s mojim drugovima u čamcu, ne znam kazati; ali sudim da su svi zaglavili. Ja sam pak plivao nasreću, a vjetar i struja gonili me naprijed.” Spasio se, ali su ga zarobili patuljci Liliputanci. Dali su mu jesti i piti, a on je obećao da im neće ništa učiniti. “Priznaje, često ga je snalazila napast, dok su mu gore – dolje hodali po tijelu, da zgrabi prvu četrdesetoricu i tresne s njima o pod...”, ali ga je pekla savjest jer je vrlo pošten i drži do svojih obećanja. Liliputanci su dobro postupali s njim i dali mu slobodu. Postavili su mu uvjete za slobodu, a on ih je “potpisao sve s velikim veseljem.” Pošto je vrlo volio čitati i učiti, a i dobro je pamtio, brzo je naučio liliputanski. Njegovu dosjetljivost pokazao je kad je uspio ugasiti požar – mokraćom. Vedra su bila premala da bi Liliputanci uspjeli ugasiti požar, a Gulliver se jednostavno – pomokrio. Njegova dobrota i poštenje nije dobro prošlo jer je kraljeva pohlepa rasla te je htio više. Pomagao je liliputancima u ratovanju s blefuščanima (ukrao im ratne brodove), a kralj je htio potpunu pobjedu na što Gulliver nije pristao jer je pravedan i ne želi se miješati u političke probleme dvaju država. Nakon osuđenja saznajemo da se čak i u njemu može pojaviti strah od malih ljudi, pa bježi u Blefuscu od kuda se vraća doma. Problemska pitanja: 1. Sažeto ispričaj zbivanja! Čovjek po imenu Guliver brodskom nesrećom dolazi u Liliput, zemlju patuljaka. Tamo ga zarobljavaju i odvode u njihov grad. On uči njihov jezik i Liliputanci spremaju ugovor s pravilima kojih se Gulliver mora pridržavati kako bi ga oslobodili. Oslobađaju ga. Spašava ih od mnogih opasnosti. Odvodi brodove protivničkog naroda, spašava Liliputance od požara i pomaže u mnogim stvarima. Oni to njemu uzvraćaju tako da mu žele iskopati oči. On bježi u Blefuscu i tamo napravi brod i vrati se doma. 2. Plan uzbudljivih pustolovnih događaja u Liliputu? 1. Liliputanci zarobljavaju Gullivera 2. Sklapaju dogovor s njim 3. Oslobađaju ga 4. Otima brodove narodu koji je u ratu s liliputancima 5. Spašava ih od požara 6. Urote se protiv njega 7. Bježi u Blefuscu 8. Odlazi doma 3. Tablica s nestvarnim i stvarnim događajima/pojavama? Stvarni događaji / pojave Nestvarni događaji / pojave Rat Liliputanci Požar Lik pravde Brodolom Blefuščani 4. Slikoviti ili uzbudljivi prizori Najuzbudljiviji dio knjige je, po mojem mišljenju, kada izbije požar. Gulliver tada iskazuje svoju domišljatost. Jako je dobro opisan i vidi se koliko je pisac truda uložio u tekst.

03.03.2010.

AUTOBIOGRAFIJA

Autobiografija (: Branislav Nušić (8. oktobar 1864. Beograd, Srbija – 19. januar 1938.), srpski književnik. Utemeljitelj je moderne retorike u Srbiji. Radio je i kao novinar i diplomat. Nušić je rođen kao Alkibijad Nuša. Njegov otac bio je ugledni trgovac, ali je ubrzo po Nušićevom rođenju izgubio svoje bogatstvo. Obitelj se seli u Smederevo, gdje Nušić provodi djetinjstvo, završava osnovnu školu i prva dva razreda gimnazije. Zatim se seli u Beograd gdje i maturira. Diplomira na Pravnom fakultetu u Beogradu 1884. godine. Tokom studija provodi jednu godinu u Grazu, Austrija.U vrijeme odsluženja vojnog roka Nušić je bio učesnik u srpsko-bugarskom ratu koji je započeo 1885. godine. Nakon rata objavljuje kontraverznu poemu Dva raba u Dnevnom listu, zbog koje biva osuđen na dvije godine zatvora. Poema je ismijavala srpsku monarhiju, posebno kralja Milana Obrenovića.Prvobitno je osuđen na dva mjeseca zatvora, ali kralj Milan je uvjerio sudije da produže kaznu. Uvjeti u zatvoru su bili loši, ali to Nušića ne sprječava u pisanju komedije Protekcija. Kada je prvi put od zatvorskog upravnika Iliju Vlaha zatražio dozvolu za pisanje, ovaj je odbio zahtjev govoreći da ga je upravo pisanje dovelo u zatvor.Znajući da upravnik čita njegovu poštu, Nušić je napisao kratko pismo drugom suprugu svoje tetke (koji je bio rođak prvom suprugu), a koji je radio u Ministarstvu pravosuđa. Nušić je Geršića oslovio s ujače i poručio mu kako bi za njega bilo mnogo lakše da ostane u zatvoru dvije godine ako bi mu bilo dozvoljeno da piše. Naglasio je kako nije zainteresovan da piše nikakve političke tekstove. Pismo je potpisao s tvoj nećak. Kasnije, Vlah je Nušiću dao dopuštenje da piše.Godine 1889. Nušić se zapošljava u državnoj službi. Kao državni službenik Ministarstva vanjskih poslova radi u konzulatu u Bitolji, gdje se 1893. godine i ženi. U južnoj Srbiji i Makedoniji provodi desetljeće. Posljednje mjesto na kojem je radio u ovom području bilo je mjesto vice-konzula u Prištini.Godine 1900. Nušić je postavljen na mjesto sekretara Ministarstva obrazovanja, a ubrzo nakon toga postaje dramaturgom Narodnog pozorišta u Beogradu. Godine 1904. postavljen je za upravnika Srpskog narodnog pozorlišta u Novom Sadu. Na tom mjestu ostaje tek godinu dana. Seli u Beograd kako bi radio kao novinar.Godine 1912. Nušić se vraća u Bitolju kao državni službenik. Godine 1913. osniva pozorište u Skoplju, u kojem živi do 1915. Tokom Prvog svjetskog rata Nušić živi u Italiji, Švicarskoj i Francuskoj.Nakon rata upravnik je Umjetničkog odsjeka Ministarstva obrazovanja. Na toj poziciji ostaje do 1923. Nakon toga upravnik je Narodnog pozorišta u Sarajevu. Godine 1927. vraća se u Beograd.Nušić je osebujan pisac, čuven po svom neponovljivom smislu za humor. Nušić je pisao satiru. Izvod iz bibliografije Drame Gospođa ministarka Narodni poslanik Ožalošćena porodica Pokojnik " Sumnjivo lice" Romani Autobiografija Općinsko dijete Hajduci Pripovijetke Politički protivnik Posmrtno slovo Klasa Ostalo Retorika Vrijeme radnje: Od 1864. g. do piscevog braka Mjesto radnje: Kuca,skola,vani, u vojsci,u vladi Tema: Zivot pisca od rodjenja pa do braka Ideja: Da i oni od kojih se ne ocekuje mogu biti dobri Kompozicija: Uvod: Radjanje pisca Pocetak radnje: Njegovo odrastanje Zaplet: Skolovanje i njegove ljubavi Vrhunac: Trazenje posla i zatvor Rasplet: Odlazak u vojsku Kraj: Brak sa njegovom 13-om ljubavlju :D Glavni likovi: -Pisac-nestasan,neposlusan,osvetoljubiv Sporedni likovi: Majka,babica(voli rum),Čedo Matić, Bibi ,Sima i Anica,Stanka,Simo Stanković,Perica(prof. Srpskog),Stambolić(neznalica), prof. historije,Sretan (ima glavu kao globus xD) ,Stanko Milić(divljak),Živko,Persa(I ljubav),Marica( II ljubav) , Fani sluzavka III ljubav),Ljuba, Tetke.Otac Fabula: 1864. rodio se pisac. Sa jednom godinom je prohodao.Majka mu je davala da nosi suknjice dak se on nije usprotivio i rekao da nece vise da ih nosi. Svoje prve pantalone je dobio od brata. Cesto su se volili razgovori sta ce on biti kad poraste. U osnovnoj skoli nekako je zavrsio 4 razreda. U gimnaziji kad je ponavljao prvi razred otac mu je rekao ako polozi ispit da ce mu dati dukat a ako ne polozi dobice batine. Posto nije polozio ispit rekao je ocu da je polozio da bi dobio dukat, a poslije je dobio batine. U gimnaziji pisac je imao problema skoro sa svim predmetima. Kada je zavrsio gimnaziju dabio je diplomu s kojom je mogao biti :činovnik,glumac,novinar,advokat. On je otisao da trazi posao i dobio ga je.Kasnije je dobio otkaz i isao u tamnicu jer su mislili da je univerzitetsku diplomu pretvotio u gimnazijsku.Kasnije je otisao u vosjlu. Tamo je ucio svasta. Njegova 13.a ljubav je sada njegova zena. ______________________________________________________________ Jazavac pred sudom ^^ Podatci o piscu: Petar Kočić (29. juni 1877, Banja Luka - 27. august 1916, Beograd) je rođen u Stričićima, selu nedaleko od Banja Luke a osnovnu školu je završio u manastiru Gomionica. Srednju školu je počeo pohađati u Sarajevu a završio je u Beogradu nakon čega je otišao u Beč da studira filozofiju. 1904. godine se vratio u Srbiju a na kratko je bio i učitelj u Skoplju. Dvije godine kasnije preselio se u Sarajevo i radio kao činovnik za izdavačku kuću "Prosvjeta" ali ubrzo nakon što je učestvovao u radničkom štrajku protjeran je u Banja Luku. Prije Austrougarske aneksije Bosne organizovao je magazin "Otadžbina" u Banjoj Luci a nakon toga i politički pokret koji je podržavao borbu protiv Austrougarske i naročito protiv ostataka feudalnog sistema. Kao nacionalni i socijalni revolucionar Kočić je imao podršku među seljacima i omladinom pa je odabran za člana Bosanskog sabora u Sarajevu. Austrijanci su smatrali Kočića opasnim neprijateljem i srpskim nacionalistom te su ga hapsili. Prije početka Prvog svjetskog rata počeo je imati i nervni slom te je otišao u Beograd na liječenje gdje je umro za vrijeme Austrougarske okupacije. U Bosni je znan kao jedan od najhrabrijih boraca za srpski nacionalni ponos i socijalnu pravdu. Književno stvaralaštvo Kočić bio pjesnik bosanskih planina i krepkog života svoga kraja a bio je oduševljen jednostavnošću narodnog jezika i narodnim životom te postaje pjesnik krajiških pejsaža i krajiškog života. Njegova je velika popularnost vezana za njegov borbeni nacionalizam i veliku ljubav prema krajiškom kmetu. Bio je smjeli i borbeni buntovnik ne samo protiv tuđinskog političkog podjarmljivanja već protiv svakog ekonomskog ropstva. Mjestimično u svojim pripovjetkama i naročito u političko-socijalnim satirama, on postaje propovjednik slobode i društvene pravde, zaštitnik ubogog bosanskog seljaka. U Davidu Štrpcu u „Jazavcu pred sudom" snažno je i psihološki tačno uobličio tip lukavog i prituljenog bosanskog seljaka, koga vara i pljačka tuđinska vlast i domaći zelenaši. David Štrbac nije samo bosanski seljak, već seljak uopšte, vječno varan i vječno iskorištavan seljak koji je svjestan svoga očajnog položaja i traži pravdu, Iako je on dat u komičnom okviru, on ipak izaziva duboko saučešće, suze kroz smijeh. Kočić je napisao tri zbirke pripovjedaka pod naslovom "S planine i ispod planine", jednu pod naslovom Jauci sa Zmijanja i dvije političko-socijalne satire: Jazavac pred sudom i Sudanija (prva u obliku pozorišnog komada, a druga u obliku dijaloga). Vrijeme radnje: Prije I svjetsko rata, 1920. vrijeme austrougarske okupacije Tema: David dovodi jazavca pred sud i tuzi ga zbog toga sto mu je unistio polje kukuruza Ideja: Pravda uvijek izadje na vidjelo (: Likovi: David : malen,nizak,sijed,preko 50.g.,uporan,mudar,inteligentan,promisljen. Sporedni likovi: pisarcic,doktor,sudac,jazavac Kompozicija: Uvod: Pisac opisuje likove i David ulazi u sudnicu Zaplet: David tuzi jazavca Vrhunac: Sudac optuzuje jazavca Rasplet: Sudac poziva doktora Kraj: David odlazi Forma: Drama ima I cin

03.03.2010.

Alisa u zemlji čuda

Luis Kerol: A L I C A U Z E M LJ I Č U D A Pisac: Luis Kerol engleski je pisac. Napisao je mnoge fantastične pripovjetke za djecu. Njegove pripovjetke razvedravaju i zabavljaju dječiju maštu. Mnoge su mu riječi bez određenog značenja a ečenice nemaju logičnog smisla. Mjesto događaja: na obali, u zečijoj jazbini Vrijeme događaja: ljeto Likovi: -glavni: Alica- radoznala, ima dobro srce i sposobna da suosjeća s drugim, uporna, ponosna, puna ljubavi. Sviđa mi se što ima dobro srce. -sporedni: sestra,bijeli zec, maza, kneginja, kralj, kraljica, gospođa kornjača, Bill. Kratki sadržaj: Bio je ljetni dan, Alicina sestra je čitala Alici priču. Alica se igrala sa mačkom, popela se na drvo i zaspala. U njezinim fantastičnim snovima pojavi se zec. Imao je hlaće , majicu i sat na ruci. Zec je kasnio i odjednom nestane u rupi. Alica potrči za njim. Kada je ušla u sobu vidjela je stvari kako lete. Kad se spustila vidjela je kako zec ulazi kroz vrata. Pomaknula je zavjesicu ali nije mogla proći kroz vrata jer su bila premala. Kvaka joj je rekla da popije vodu iz čaše na stolu te da če postati malena. Alica je tako uradila i smanjila se. Kvaka joj kaže da pojede djelić kolača i opet će biti velika. Uzela je ključ i počela plakati jer više neće moći proći kroz vrata. Zatim joj je kvaka rekla da ispije ostatak vode iz bočice. Ona popije i smanji se. Toliko se smanjila da je upala u bočicu i plutajući prođe kroz ključanicu. Tamo je vidjela raznih neobičnih živozinja npr. orla koji puši lulu, dva blizanca, školjke i golemu ribu. Prošetala se malo dalje i tada spazi leptire koji imaju krila od kruha i maslaca. Zatim je vidjela crvenu ružu koja ima oči usta i nos. Razgovarala je s njom i pošla dalje. Došla je do raskrižija gdje ima puno natpisa. Kad se odlučila na koju će stranu ići susrela je crva koji sijedi na gljivi i puši. Crv joj je ponudio da okusi gljivu i da će postati velika. To je učinila te postala opet postala velika. Tada susretne Ožujskog zeca s luckastim klobukom. Sjeli su za stol i pili čaj.Kada je Alica krenula dalje susrela je Cerigradsku mačku i mačka je uputila kamo će ići. Alica je stigla u kraljičin vrt i u njemu se pojavi zec s trubom a iza njega kraljica i vojnici od karata. Konji su igrali kriket loptica je bila jež a palica je bila ptica. Kraljica je htijela Alicu ubiti ali ona je imala još malo kolača pojela ga te postala velika. Onda počme djelovati druga strana keksa i ona opet se smanji. Počme bježati, a vojska od karata je slijediti. I tad se od straha probudi i vidi da je sve bio samo san.

03.03.2010.

Mali Princ

Mali Princ - ANTONIE DE SAINT EXUPERY Bilješka o piscu: Francuski književnik Antoine de Saint Exupéry, po zanimanju pilot, rođen 1900. godine, poginuo je u II. svjetskom ratu 1944. godine, kad su ga iznad Sredozemnog mora oborili njemački zrakoplovi. Ostavio je nekoliko romana i pripovijedaka (Noćni let, Zemlja ljudi, Ratni pilot), u kojima govori o veličini čovjeka, o njegovoj snazi, prijateljstvu i ljubavi, o težnji za istinom, za upoznavanjem samog sebe i za upoznavanjem svijeta u kojem živi. Svjetsku popularnost stekao je suvremenom bajkom Mali princ, u kojoj na originalan, slikovit i optimističan način govori o ljudskoj potrebi za ljubavlju, prijateljstvom i bliskošću. Kratki sadržaj: Pisac počinje priču svojim iskustvom iz djetinjstva. Kada je imao šest godina svoje crteže pokazivao je odraslima, ali ih nitko nije shvaćao. To mu se nije svidjelo, te se toga okanio i postao pilot. Jednom usred leta pokvario mu se avion u pustinji Sahari. Susret sa zlatokosim dječakom nakon neprospavane noći, činilo mu se kao da se ponovno vraća u djetinjstvo. Dječačić je želio da mu nacrta ovcu. U žurbi da popravi avion nacrtao je ovcu u kutiji. Dječačić je bio oduševljen. Tako se pilot upoznao sa Malim princem. Saznao je da je Mali princ sa drugog planeta, B-612, tek nešto većeg od njega samog. Trećeg dana čuo je priču o baobabima,a četvrtog dana pilot je doznao da Mali princ voli zalaske sunca. Petog dana je otkrio tajnu života Malog princa, saznao je da na njegovom planetu postoji jedna ruža koju on voli i koja je jedinstvena na svijetu.Mali princ odlučio je posjetiti i druge planete te pronaći neko zanimanje.Na prvom asteroidu živio je neki kralj koji je Malog princa smatrao svojim poslanikom, a na drugom planetu živio je neki uobraženko koji ga je odmah proglasio svojim obožavateljem. Na idućem planetu upoznao je pijanca koji je stalno pio da zaboravi da se stidi, a stidio se što pije. Mali princ brzo pobježe. Potom upozna jednog poslovnog čovjeka, a zatim noćobdiju koji je stalno palio i gasio svijetiljku. Na šestom planetu živio je geograf. Mali princ ga upita kamo da dalje putuje, a geograf mu predloži Zemlju. Prvo biće sa kojim se susreo na Zemlji bila je zmija. Nakon duga hodanja došao je do vrta punog ruža. Jako se razočarao jer je mislio da ima jedinstveni cvijet, no sada je vidio da je to obična ruža. Tada se pojavi lisica koja postane njegova prijateljica i uvjeri ga da je njegova ruža jedinstvena. Nakon toga Mali princ je susreo skretničara, a potom trgovca pilulama za gašenje žeđi. Osmog dana u pustinji, pilotu i Malom princu, nestalo je vode te zajedno pođoše potražiti bunar. Kada su se napili pilot shvati da se Mali princ namjerava vratiti tamo odakle je došao. Sutradan navečer je otišao, jer se osjećao odgovornim za svoju ružu. Vrsta djela: Suvremena bajka, ali budući da ima preneseno značenje možemo je odrediti kao alegorijsku priču. Tema: Put malog dječaka kako bi upoznao i shvatio sebe i svoju ružu. Analiza glavnog lika: Mali princ Dječak iz svemira. Prvi put dolazi na planetu Zemlju, želeći nešto novo naučiti i nešto novo otkriti. Iz njegova svijeta otjerala ga je zahtjevnost jedne ruže. Za fizičku karakteristiku, pisac ga je umjesto opisivanja, nacrtao. Na slici vidimo zlatokosog dječačića u prinčevoj odori s mačem u ruci. U opisu Malog princa važan je njegov unutarnji opis, njegova psihička karakterizacija. Ponajviše se ističe njegova iskrenost. Putujući asteroidima, Mali princ upoznaje različite vrste ljudi, promatra ih znatiželjno i začuđeno. On ne razumije smisao njihovih postojanja, ili su prezaposleni ili prezaokupljeni sobom. Izvana malen, nježan i krhak, Mali princ je zapravo jači od većine velikih i odraslih ljudi, a upravo takvom osobom ga čini ljubav. Mali princ je primjer svakog djeteta po ponašanju. Iskren je, otvoren, znatiželjan i rado uči. Kao princ, odnosno mali plemić, pristojan je, a na kraju dostojanstveno, ponosno i vjerno prihvaća smrt koja će ga vratit njegovoj ljubavi - ruži, no i svome prijatelju sa Zemlje i nama koji smo čitali ovo djelo ostavlja divnu uspomenu: Citat: „Kada budeš gledao nebo noću, budući da ću ja stanovati na jednoj od njih, budući da ću se na jednoj od njih smijati, to će za tebe biti kao da se sve zvijezde smiju. Ti ćeš imati zvijezde koje se znaju smijati.“ Životna poruka: „Mnogo je teže suditi samom sebi nego drugima.“ Kada sudimo sami sebi, sentimentalni smo i neobjektivni jer se radi o nama samima pa uvijek nalazimo isprike za naše pogreške. Mnogo je lakše osuditi ljude oko nas, ne pitajući se da li smo prestrogi i kako bi oni postupili da sude sami sebi.

03.03.2010.

Romeo i Julia

William Shakespeare ROMEO I JULIJa 1. KRATAK SADRŽAJ UVOD: Već u uvodu možemo shvatiti kako su dvije ugledne obitelji : Montecchi i Capuletti u svađi. Tako na glavnom veronskom trgu izbija svađa koja završava upozorenjem kneza Escala. Naslućujemo da je Romeo zaljubljen u Rosalinu, djevojku iz roda Capulettija. POČETAK: Glava obitelji Capuletti organizira zabavu, a Romeova ljubav prema Rosalini navede ga da dođe na zabavu. ZAPLET : Na zabavi Romeo susreće Juliju. Između njih se rodi ljubav, čista i iskrena, bez ograničenja koje nameće mržnja između njihovih obitelji. Romeo tek tada shvaća pravi smisao života.Romeo i Julija se tajno vjenčaju VRHUNAC : U jednoj svađi, Tibaldo, Capulettijev sinovac, ubija Mercuzia, Romeovog prijatelja. Želeći osvetiti smrt svog dobrog prijatelja, Romeo ubija Tibalda. Zatim mora pobjeći, jer uskoro dolazi knez. Preneražen prizorom, knez osuđuje Romea na progonstvo u Mantovu, ali njegovi osjećaji prema Juliji priječe ga u tome i on se skriva kod franjevca Lorenza. RASPLET: Otac i majka žele Juliju udati za Parisa, uglednog, mladog i bogatog plemića. Zbog vječne ljubavi na koju se zavjetovala udajom za Romea, ona radije izabere smrt nego udaju za Parisa. Fratar Lorenzo, želeći spriječiti tragediju, daje Juliji napitak koji bi je trebao uspavati, a šalje poruku Romeu da je ona zapravo živa. Nažalost, glasnik ne dospijeva na vrijeme reći Romeu istinu. On odlazi u grobnicu Capulettija i misleći da mu život bez Julije više nema smisla, ispije otrov i umire. Neposredno nakon toga Julija se budi i vidjevši da joj se muž ubio zbog tuge uzima bodež i oduzima sebi život. KRAJ: Nakon tragedije u grobnicu dolaze ostali članovi obiju obitelji. Nad mrtvim tijelima njihove djece oni se mire jer shvaćaju da je uzrok tome nerazumna mržnja koja je nametnula granice istinskoj i čistoj ljubavi i time donijela svima golemu nesreću. 2. SOCIOLOŠKA I PSIHOLOŠKA KARAKTERIZACIJA GLAVNIH LIKOVA Romeo je mladić iz ugledne i bogate veronske obitelji Montecchi. On je na neki način žrtva sukoba dviju veronskih obitelji, jer su i Rosalina i Julija iz obitelji Capuletti. Nerazumnu mržnju pobjeđuje njegova beskrajna ljubav i odanost Juliji. “Zublja sama Nek od nje uči sjati. Djeva ta Na crnom plaštu mrkle noći sja Ko alem kam na uhu crne žene – I nije vrijedan svijet krasote njene. Uz druge djeve kao snježna, čista Golubica u jatu vrana blista. Kad ples se svrši, ja ću je potražit I uz nju blagu divlju ćud ću razblažit. Sad vidim da je to mi prva ljubav Jer ne vidjeh još cvijetak tako ubav.”, citat, str.74 Romeo shvaća da je sreo sudbinu te je spreman učiniti sve. Za Romea, osim što je smrtno zaljubljen u Juliju, ne možemo, a ne reći da je poduzetan i hrabar mladić. Pun je vedrine i mladenačkog zanosa. Nikad mu ne ponestaje motiva, sve dok postoji veza s Julijom. Bez Julije život mu je poput pustinje pa zbog toga nepromišljeno oduzme sebi život i izaziva veliku tragediju. “Dvije ponajljepše zvijezde na nebu U nekom poslu sad odilaze I mole oči njene neka sjaju Na njinoj stazi dok se ne vrate. Ej, da su njene oči tamo gore, A zvijezde tu u glavi njezinoj, Od sjaja njenih obraza bi zvijezde Potamnjele ko svijeća od sunca, A njezine bi oči na nebu Obasjale sav svemir takvim sjajem Te ptice bi ko obdan zapjevale.”, citat, str. 83 Julija potječe iz ugledne obitelji Capuletti, a susret s Romeom označit će njen život. Shvaća kako se zaljubila u neprijatelja, no ljubav je za nju odviše sveta da bi joj bilo što mogla biti zapreka. “Iz ljute mržnje niče ljubav medna! Ah, prekasno te ja upoznah bijedna I nemila je srca mog sudbina Da mora ljubit mrskog dušmanina!”, citat, str. 78 Spremna je odreći se svega, pa čak i roditelja i svog imena da ostane s Romeom. “Romeo, o Romeo! Zašto si Romeo? O zataji oca svog, Odbaci ime to – il ako ne ćeš, Prisegni da me ljubiš, pa ću ja Poreći da se zovem Capuletti. ROMEO(za se). Da slušam još il da odgovorim? JULIJA.Tek tvoje ime moj je dušmanin Jer ti si ti i bez tog imena. “Montecchi” nije niti ruka niti nnga Niti lice niti trup ni drugo ništa Što pripada muškarcu. Drugo ime Na sebe uzmi – ime nije ništa! Što nazivljemo ružom, slatko bi Mirisalo i s drugim imenom. Baš tako bi Romeo, da i nije Romeo, svu milinu svoju divnu Sačuvao i bez tog imena. Romeo moj, odbaci svoje ime Jer ono nije dio bića tvog, I mjesto njega uzmi mene svu!”, citat, str. 84 3. TEMA Sjajna, čudesna, neiscrpna, duboka i veličanstvena ljubav dvoje mladih koja je kao da kroz cijelu priču strmoglavo ide ka propasti i zloj kobi. To je ljubav koja probija hladne zidine dvaju svjetova, ljubav koja istovremeno spaja i razdvaja. 4. IDEJA Ljubav je temelj na kojem se gradi život, ali nažalost i polaže kao žrtva besmislenim ljudskim slabostima. U romanu o Romeu i Juliji ovo je na prvi pogled tragedija koja se nepotrebno desi. To je konac ogromne i bogate ljubavi i početak najveće tragedije koja može zadesiti roditelje. Ona je sama po sebi besmislena, ali je na neki način bila nužna da se nadvladaju ljudske slabosti. Ne kaže se uzaludno da ljubav pobjeđuje mržnju. 5. METAFORIČNOST Metaforičnost u ovom romanu uočava se u monolozima glavnih likova, a izražena je u prvim razgovorima između Romea i Julije. 1) “ROMEO.Tko nije nikad osjetio rana I brazgotini taj se podsmijeva – Al tiho! Kakva svjetlost prodire Kroz onaj prozor tamo? To je istok, A Julija je sunce. – Sunašce, Izađi sada i udavi mjesec, Što zavidan je, smućen već i blijed Od bijesa što si ljepše ti od njega, A služiš njemu. Zato nemoj njemu Da služiš više kad je zavidan. Livreja mu je vestalska zelena I bijela, kakvu tek budale nose – Odbaci je –“, citat, str.82 2)”A bujna glazba tvog jezika Nek objavi svu sreću naših duša Što daje nam je ovaj susret mili.”, citat, str.108 6. NAJZANIMLJIVIJE U ROMANU Najzanimljiviji dijelovi u romanu su prvi susret između Romea i Julije, te borba u kojoj Tibaldo i Mercuzio pogibaju. Susret Romea i Julije zanimljiv je jer označava bit ovog romana, ljubav. Njihova je ljubav kao svjetlo u beskraju mraka i mržnje, izuzetna, savršena i jedinstvena. Ona je više od obične ljubavi, više od smrti i od samog života, zato je ovaj dio značajan. Borba između Tibalda i Mercuzija također je jedan zanimljivi dio. U njemu poginu nevini mladi ljudi i taj dio označava početak ove čitave tragedije i sudbonosnih događaja. Treba spomenuti da je zapravo uzrok tragedije prije svega mržnja između dviju obitelji, ali istovremeno razlog je i ljubav, gotovo nerazumna, snažna, plamteća ljubav koja se, prema priči, dogodi u svega nekoliko dana. Možda bi u nekim drugačijim okolnostima tijek ovih događaja krenuo prema sretnijem kraju. “LORENZO. E, takva divlja naslada imade I divlji kraj – u slavlju svome gine, Baš ko barut, kad se s vatrom združi, U isti tren se s njom i raspline. I najslađi se med nam gadit stane Kad okus mu je najugodniji Jer jedući uništavamo tek – Pa zato budi umjeren u milju, Jer naglost ko i tromost kasni k cilju. – “, citat, str.107 “LORENZO. Ne – pasti može tko bez glave juri.”, citat, str.95 8.DOJAM O KNJIZI Kad sam dobio knjigu, mislio sam da je to priča o kojoj se već sve zna. Zatim sam je počeo čitati i tako, stranicu po stranicu, shvatio sam da je ona i sada posebna, tim više što u vremenu u kojem živimo previše mržnje ima u svijetu oko nas. Ono što tu knjigu čini posebnom je da od početka naslućujemo nesretan kraj i ta se slutnja osjeća i u najsretnijim trenucima u priči. U tome je sva ironija ovog djela. Ova će priča uvijek ponovno oživljavati u svim generacijama koje osjećau ljubav. Ona će uvijek buditi mladost i uzbuđenje u čovjekovom srcu. “Da li je tragedija Romeo i Julija doista istinit događaj ili nije, neće se valjda nikad pouzdano utvrditi, ali tradicija o tom živi još i danas te se u Veroni na jednom vrlo romantičnom mjestu strancima pokazuje neki stari sarkofag, za koji tvrde da je bio lijes Julije Capulettijeve. Ako Romeo i Julija možda nisu živjeli u Veroni, živjet će vječno u ovoj tragediji.”, citat, str.35

02.03.2010.

Fedra

Vrsta djela: Drama Mjesto radnje: Atena Likovi: Fedra, Tezej, Hipolit Kratki sadržaj: Sadržaj: Hipolit govori Teramenu kako ide tražiti svoga oca jer ga nije vidio već 6 mjeseci. Teramen se brine, no Hipolit mu obećava kako će se čuvati i klonit ružnih mjesta. Teramen ga pita dali možda bježi od ljubavi prema Fedri; Hipolit mu govori kako to nije istina te da on voli samo Ariciju. Teramen ga moli za pravi razlog njegova odlaska. Prije odlaska Hipolit se otišao oprostiti od Fedre, no njoj nije dobro i on odlazi. Fedra govori Enoni kako se neće boriti za život, odnosno kako će ga se bez borbe odreći. Fedra priznaje Enoni kako je zaljubljena, i to u Hipolita. Panopa govori Enoni i Fedri kako je Tezej mrtav. Također govori kako Atenjani žele njezina sina za vladara, pošto je umro kralj (Tezej). Enona sada govori Fedri kako nema smisla čekati jer je kralj mrtav, te neka uzme Hipolita, kako bi se imao na koga osloniti u nevolji, i da se Tezejevom smrću njihov bračni čvor kida i da njezina ljubav neće biti zločin. Aricija pita Himenu na koji način je Tezej umro, a ona odgovara kako ga je preljub stajao života. Ismena govori Ariciji da je Hipolit zaljubljen u nju. Aricija ne vjeruje kako je Hipolit ljubi. Hipolit dolazi do nje i priznaje joj svoju ljubav. Hipolit se sprema za put i dolazi Fedra, te mu govori kako će se bojat za svog sina dok se bude borio. Fedra priznaje Hipolitu svoju ljubav, no Hipolit joj govori kako je ona još u braku sa njegovim ocem. Fedra shvaća što radi te mu govori kako ju slobodno može mrziti ili ju čak ubiti jer takva osoba jedino zaslužuje smrt. Teramen je čuo vijest kako je Tezej ipak živ, te da je stigao tajno u Epir. Fedra se kaje i govori Enoni kako je učinila nešto strašno. Enona njoj govori kako je njezin muž ipak živ. Fedra joj govori kako umire te kako od sramote neće moći stati pred Tezeja, te da i ako mu ne kaže ništa se neće promijeniti. Tezej dolazi do Fedre, no ona mu govori kako nije vrijedna njegovih dodira. Hipolit moli oca da ga otjera od kuće, a kao izliku govori kako želi uhvatiti neman kao što je to učinio on. Tezej se čudi kako njegova obitelj sada bježi pred njim, a uspio ju je spasiti od neprijatelja. Tezej doznaje da je netko izjavio ljubav Fedri no ne zna tko, pa pod svaku cijenu želi uhvatiti tog čovjeka koji je taknuo njegovu čast. Tezej na neki način shvaća kako mu je sin dirnuo u čast, te mu govori kako je besraman, te se pita kako Fedra nije znala kazniti tu drskost. Enona govori Tezeju kako si je zbog toga Fedra gotovo oduzela život, te da ju je ona spasila. Hipolit dolazi do oca, no ovaj ga vrijeđa, prokllinje, proglašava ga izdajicom, te ga tjera od sebe prije nego što ga ubije. Hipolit ne može vjerovat da ga Fedra tuži za ljubav prema njoj, kada zna da je ona ta koja je izjavila ljubav. Hipolit govori kako je on zaljubljen u Ariciju, a ne u Fedru, no Tezej mu ne vjeruje. Kasnije Tezej sam sebi priznaje kako i dalje voli svog sina, te da zbog toga što je učinio jako pati. Fedra dolazi do Tezeja i moli ga da ne ubija Hipolita. Ovaj odgovara kako to nije ni htio učiniti, ali ga je otjerao. Tezej joj govori kako mu je Hipolit priznao ljubav prema Ariciji, no Fedra pati zbog toga i ne može vjerovati. Fedra optužuje Enonu kako je ona kriva za sve ovo jer ju je spriječila kada se htjela ubiti. Hipolit razgovara sa Aricijom, priznavaju si svoje osjećaje i na kraju se dogovore kako će pobjeći zajedno. Panopa upozorava kralja kako bi se Fedra mogla ubiti. Također govori kako se Enona, nakon što ju je Fedra otjerala od sebe, bacila sa litice i tako poginula. Nakon što je to čuo, Tezej moli nebesa da ne usliše njegova proklinjanja, jer bi se veliko zlo moglo dogoditi njegovoj obitelji. Tezej dolazi do Teramena koji mu govori da mu je sin mrtav. Umro je tako da su ga pregazili uplašeni konji nakon što su vidjeli morsku neman. Fedra priznaje Tezeju kako je ona prva izjavila svoje osjećaje Hipolitu, te da joj nije ostalo još mnogo vremena jer je popila otrov koji je u Atenu donijela Medeja. Tezej jako pati i želi umrijeti sa njom. Odlazi do tijela svoga sina i kaje se što ga je prokleo i protjerao, te želi da mu se iskaže počast kao junaku. Također, kako bi si smirio dušu želi da Hipolitova draga postane njegovom kćerkom. Analiza likova: Fedra Tezejeva žena, kći Mina i Pasifaje. Priznaje ljubav Hipolitu ne misleći na posljedice, te ne mareći za časnost svog braka sa Tezejom. Kasnije shvaćajući što je učinila, sama sebi oduzima život otrovom. (Kroz cijelu radnju drame bila je teško bolesna). Hipolit Sin Tezeja i Antiope, kraljice Amazonaka. Žrtva je tragične sudbine. Nakon što mu otac pomisli kako je zaljubljen u Fedru, protjeran je i proklet. Zaljubljen je u Ariciju koja mu uzvraća ljubav. Častan je čovjek. Na kraju biva ubijen od uplašenih konja. Tezej Sin Egeja, atenskog kralja. Veliki je borac, te ja kao takav uzor svome sinu. Nakon što dozna za lažnu ljubav svog sina, proklinje ga i tjera od sebe. Kasnije se kaje zbog toga što je učinio, jer zna da i dalje voli svog sina. Također častan čovjek, misleći kako će se dijelom iskupiti, sinovu ljubav Ariciju želi kao kćerku.

02.03.2010.

Djetinstvo pod Vrtaljicom

Osnovni podaci o piscu.: Kemal Mahmutefendic se rodio 8.o4.1942 godine u Konjicugdije je zavrsio osnovnu skolu I gimnaziju.U Beogradu je studirao knjizevnost.Pise poeziju i prozu,a poslednji godina pise I price za djecu. Prica : Bijeli djecak Vrijeme radnje : Prije petnaest godina Mjesto radnje : Igraliste,kuca,livada Tema : Djecak koji se rodio sa neizljecivom bolescu Ideja : Ne treba suditi covjeku po izgledu , vec po onom sto nosi u sebi Fabula : Pisac pocinje pricu , prije petnaest godina rodio se djecak sa neizljecivom bolescu . Saw bijel kao krpa . Swi su ga zadirkiwali i bjezali od njega,a on se powlacio i trcao kuci,placuci u majcinom krilu.Ali kad' su se tek nawikli na njega on je napustio swijet . Glawni lik : Glawni lik po imenu Bego . Odrasli su se slozili sa tim imenom iako im je to bilo malo neobicno ime za dijete . On je bio bio bijel , po citawom tijelu kao papir,kao proculan,krpa,snijeg,sir. Djecak je rastao ,igrao se , radowao se swemu cemu bi se i druga djeca radowala . Kada bi se pojawio na igralistu swi bi mu se sklanjali s puta i gledali ga kao duha.A mali Bego to bi primjeciwao i onda bi dugo plakao u majcinom krilu . Mali je postao ledeni elemenat bola,twrdi kamen tisine i bijela swjetlost osude . Sporedni likowi : Sporedni likowi su lijecnici,majka i ostala djeca. Majka je bila kao i swaka druga , brizna i zabrinuta za sudbinu swog djeteta.I njoj je bilo tesko isto koliko i Begi .Suosjecala se s njim i znala je kako mu je . Druga djeca bi zadirkiwala djecaka i izdwajala bi ga iz drustwa .

02.03.2010.

Alohha..!

Zdravo,,Zovem se Azra.VI sam razred.Na ovaj blog cu pisati lektire za prepisanciju,Nadam se da ce vampomoc,!!! :) :) :)


<< 03/2010 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28293031


MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
17164

Powered by Blogger.ba